Stari grad Vidoški smješten je na uzvišenju iznad današnjeg središta Stoca i predstavlja obrambeni objekt koji po svojoj veličini spada u red najvećih bosanskohercegovačkih gradova. U XVII. stoljeću grad je imao 13 kula i bio je najbolje utvrđen grad u Hercegovini. Stari grad je smješten na kupastom vapnenačkom brdu.
Nalazi se na lijevoj obali Bregave, iznad Stoca, odakle se pruža pogled na naselje, plodno Vidovo polje, rijeku Bregavu i okolna brda: Hrgud na sjeveru, Komanje brdo na istoku, Ošaniće na zapadu i uzvišenje Bašnik na jugu, na kraju Vidovog polja. Nacionalni spomenik sastoji se od donjeg grada, gornjeg grada, središnjeg platoa sa gradnjom iz razdoblja austrougarske uprave, pristupnog puta u ukupnoj duljini od 1200 m udaljenosti od donje kapije sve do gornje kapije, kao i dijela brda ispod bedema.
Stari grad zauzima površinu od 20.503 m2. Zaštićen je lancem kamenih kula i bedema, koji su debeli oko 2 m, a izvedeni su od tesanih blokova kamena. Pored kula, grad ima i 10 cisterni (čatrnje) za vodu, magacin za brašno i objekte za stanovanje.
Imena Stolac i Vidoški se od pojavljivanja u povijesnim izvorima stalno isprepliću. Oba su ostala u upotrebi skoro do kraja XIX. Stoljeća. Pretpostavlja se da se u prapovijesno doba život odvijao na sjeverozapadnom dijelu utvrđenja prema Podgradu, u dijelu brda koji se naziva Šetnica. Kasnoantičke supstrukcije otkrivene su na sjevernoj strani grada (kule I – IV). Na mjestu današnjeg grada Stoca bio je antički municipijum Diluntum sa nalazima od I – IV stoljeća pr. Kr. I utvrđenjem iz kasnoantičkog perioda. U srednjem vijeku područje grada Stoca pripadalo je župi Vidoši. Vidovo polje javlja se 1417. godine u latinskom prevodu “Planum Sancti Viti. Prvi siguran podatak o Stocu u srednjem vijeku je iz XV vijeka, tj. 1420. godine “Loco dicto Stolac” u vezi sa nekom pljačkom trgovaca, a ponovo se javlja par godina kasnije.
Arheološkim radovima 1976. godine nisu otkriveni jasni ostaci srednjovjekovnog grada, ali se pretpostavlja da su prekriveni gradnjom utvrđenja iz doba austrougarske uprave. Stolac je postao dio Osmanskog sultanata, nakon osvajanja 13. lipnja 1465. godine, ali ne postoje sigurni podaci da je u njemu držana posada, sve do početka XVIII. stoljeća. Poslije Karlovačkog mira 1699. godine grad je popravljen i proširen i postavljena je uprava na čelu sa dizdarom. Oko 1706. je osnovana Stolačka kapetanija. Godine 1832. vojska Husein-kapetana Gradaščevića uzaludno je opsjedala Stolac. U kolovozu 1878. uspostavljena je austrijska uprava. Vojni erar je temeljito popravio stari grad 1883. godine, a 1888. godine je izgradio modernu tvrđavu, smještenu iznad one koja je postojala u razdoblju osmanske uprave.
Povijesno područje – Stari grad Stolac proglašeno je 2003. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.